недеља, 29. новембар 2015.

♪ Šta je to što bi trebalo, svaka studentkinja da zna.. ♪

Razlučivanje seksualnog uznemiravanja od susreta sa prosto neugodnim profesorom na prvi pogled može da bude veoma teško; nekad verujete da prostak nema zlu nameru, nekad ne želite da verujete da vam se to dešava, a nekad povezujete broj prisutnih sa mogućnošću uznemiravanja po principu: "nemoguće da akademska veličina koja je preda mnom istovremeno uznemirava 150 studentkinja, a i studenata".

Naravno da je moguće. U prvoj godini, sedela sam u prepunom amfiteatru i slušala desetominutne i vrlo plastične "kurac-u-pičku" aluzije (ne, nije mi neprijatno da kažem KURAC i PIČKA na blogu ako dotičnom profesoru nije neprijatno da na isto aludira tokom predavanja, ne jednom, već kontinuirano i u mnogo navrata). I većina se smejala. Neki ljudi imaju bedan smisao za humor (zbog čega ih nećemo omalovažavati), ali mnogo tih osmeha je bilo nekako nesigurno, kiselo. Za hiljadu evra godišnje ne želim da slušam o PRODIRANJU RAKETE HOHOHO ali Bože moj, neću da pravim scenu.

Ajmo dalje.

Sedela sam s prijateljicom na pivu/ kafi posle predavanja. Pričala mi je o srdačnom pozivu na vannastavnu aktivnost jednog profesora kod kog još uvek nije imala ocenu. Ljubazno je odbila.
Fast forward- došao je dan ispita kod dotičnog. Dobro je naučila gradivo. Ne spremila- zimnica se sprema. Naučila. 
Nekim čudom, dobila je manju ocenu nego što misli da je zaslužila. A moram da dodam, iako će se možda ljutnuti, da i ne juri preterano da očisti sve u roku, niti je ludački ambiciozna. Nema razloga da laže, a dokazi su lako dostupni.

Bukne ponekad neki skandalčić u našem malom svinjcu. Živi smo ljudi, hehe. Živ čovek svašta čuje. A tek čega se živa žena nasluša.
Na primer, ja tačno znam kod kog profesora ne smem sama na konsultacije a prema kom asistentu ne smem da budem ljubazna i da mu se nasmešim. A ja nisam neka abronosilja (sic), jedva znam ko mi šta predaje. Možemo slobodno zaključiti da mnogo koleginica ovo takođe zna.

A naš mali svinjac nije mesto gde se tajne zadrže između dve osobe, što znači da se vrlo dobro zna ko je davno trebao da popije nogu u dupe zbog nedoličnog ponašanja. To isto dupe će smrdeti u fotelji do penzije.

Jer nema zlu nameru. Jer ne želimo da verujemo. Jer smo nesigurne. Jer nećemo da pravimo scene. Jer moramo dalje. Jer su možda samo srdačni. Jer ljubazno odbijanje nije dovoljno. Jer dobijemo manje ocene. Jer će od svega ostati- skandalčić.

Ne možete nam zajahati na kičmu s tvrdnjom da je stanje ovakvo godinama jer se ne bunimo dovoljno. Žalbe institucijama i tužbe ne donose rezultate, a kolegama nešto puca kurac da blokiraju fakultet da bi pomogli koleginicama. Ni koleginicama nije stalo. Nekada ni nama nije stalo.

Ali dužnost vam je da znate da se dešava i da prepoznate kada se dešava kako biste prikladno odreagovali.

Svaka studentkinja bi trebalo da zna šta spada u seksualno uznemiravanje na fakultetu: situacije u kojima  kolege, profesori i drugi zaposleni na fakultetu krše ženski telesni, psihički, radni, mentalni i seksualni integritet. Tu spadaju:


  • pogledi muškaraca koji pričinjavaju neugodnost jer imaju određeno značenje van poslovnog konteksta;
  • verbalni iskazi seksualnih insinuacija ili sadržaja;
  • pozivanje na vannastavno druženje u situaciji kada je ženi to neprijatno;
  • pozivanje studentkinja/ koleginica da dođu po materijale ili na konsultacije kod njih kući, ako žene to ne žele;
  • insistiranje na ličnim podacima koji nisu neophodni iz objektivnih razloga; 
  • uznemiravanje neželjenim telefonskim pozivima posle radnog vremena;
  • ucene i suptilni nagoveštaji istih u svakoj varijanti; stavljanje u podređenu poziciju ucenom;
  • ograničavanje kretanja;
  • svi oblici navođenja na seksualni čin;
  • prisila.
Možda vam se čini da je definicija preširoka, da je pogled ili neukusnu šalu preterano nazvati uznemiravanjem i nadati dreku (kako nazivaju dizanje uzbune od strane napadnute žene kada žele da diskredituju).

Ali zamislite vreo dan, sebe mokru u majici kratkih rukava, a onaj ko treba da vam ubeleži ocenu od koje vam zavisi stipendija više gleda ocrtava li vam se nešto ispod majice nego što sluša šta pričate. Zamislite sramno lošu literaturu zbog koje morate da odete na predavanje, a profesor ne predaje gradivo nego priča o minićima. Zamislite konsultacije koje se održavaju u devet uveče u profesorskoj kancelariji, a vi imate dve lepe, duge noge i nula ljudi oko sebe. Zamislite, s druge strane, da ste krivonoga, zdepasta devojka iz provincije koja ne može da živi od izgleda pa mora od pameti, koju profesor ucenjuje, a kojoj niko ne veruje iz raznih, odvratno primitivnih razloga.

Je l da da je malo strašno?

Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.